U sklopu Aktivnosti 4: Poučavanje i osposobljavanje (prvi ciklus) Erasmus+ projekta DIRECTORS – DIgital data-dRiven EduCaTion fOR kidS, članovi projektnog tima Tehničkog sveučilišta Delft proveli su svoju seriju radionica u Nizozemskoj. Radionice su vodili izv.prof.dr.sc. Bastiaan van Loenen, doc.dr.sc. Frederika Welle Donker i izv. prof.dr.sc. Hendrik Ploeger s Fakulteta arhitekture i izgrađenog okoliša.
Slično strukturi hrvatskih radionica, nizozemska verzija također se fokusirala na tri razine podatkovne pismenosti: osnovnu, srednju i naprednu podatkovnu pismenost. TU Delft održao je radionice u Osnovnoj školi De Triangel (dio Grupe Octant) u Delfgauwu, mjestu u blizini Delfta. Radionice su se provodile za 10-godišnjake u dvije paralelne grupe (7A i 7B). Grupa 7A pohađala je radionicu 1 – osnovne podatkovne vještine i radionicu 3 – napredne podatkovne vještine. Grupa 7B pohađala je radionicu 2 – srednje podatkovne vještine. Šest radionica sastojalo se od po dva susreta u razmaku od otprilike tjedan dana. Na radionicama je sudjelovalo ukupno 44 učenika, iako nisu svi učenici mogli prisustvovati svim susretima.
Grupa 7A: Osnovne podatkovne vještine
U prvom susretu djeca su se upoznala s pojmom podataka, što su podaci i što možemo činiti s podacima? Kao primjer podataka iz stvarnog svijeta, djeca su izradila podatkovne kartice o svom korištenju mobitela, zapisala su svoju omiljenu igricu, video kanal i aplikaciju društvenih mreža te procjenu koliko su minuta dnevno proveli na tim aplikacijama. Zatim su naučili kako grupirati i kategorizirati te podatke tako što su formirali grupa na temelju svojih omiljenih aplikacija, raspravljajući o njihovom procijenjenom vremenu korištenja i zbrajajući ta vremena. U međuvremenu je voditelj radionice napravio oblak riječi s imenima njihovih omiljenih igara. Pokazali smo im razlike između “sirovih”, neobrađenih podataka koji uključuju sve pravopisne varijacije djece te pročišćene verzije u kojoj su ispravljene pravopisne pogreške. Razgovarali smo o ovim različitim verzijama kako bismo učenicima dali osjećaj o važnosti kvalitete podataka.
U drugom susretu, učenici su naučili kako prikupiti stvarne podatke sa svojih mobilnih telefona i unijeti ih u jedan skup podataka. Istraživali su sličnosti i razlike između podataka cijelog razreda i vlastitih podataka. Također su usporedili svoje procjene korištenja podataka prve sesije sa stvarnim podacima o korištenju koje su zabilježili njihovi mobiteli. Naučili su i kako se podaci iz stvarnog svijeta mogu vizualizirati na različite načine. Također smo razgovarali o tome mogu li iz anonimiziranog skupa podataka znati koji je učenik stvarno unio koje podatke i važnosti zaštite privatnosti prilikom dodavanja podataka u zajednički skup podataka.
Grupa 7B: Srednje podatkovne vještine
U prvoj smo susretu interaktivno objasnili osnove GIS-a. Dok objašnjavaju svaki aspekt, učenici mogu pokazati primjere na ortofoto karti Delfgauwa. Zatim smo papirnatu verziju karte podijelili u 8 segmenata. Djeci su dane prozirne folije na kojima je svaka skupina od 2 do 3 učenika iscrtavala jedan određeni sloj (npr. kuće, ceste, drveće) jednog segmenta. Morali su označiti objekt, poput “škole” ili “igrališta”. Djeca su kombinirala prozirne folije kako bi stvorila svoju verziju papirnate karte. Razgovarali smo o tome što je prikazano na karti i uveli smo aspekt standardizacije jer su djeca imala različite prijedloge rješenja kako vizualizirati objekte u svakom sloju.
U drugom susretu, djeca su primijenila svoje GIS vještine kako bi pronašla nestalog učitelja. Djeca su riješila četiri zagonetke, pri čemu je svako rješenje davalo jednu znamenku četveroznamenkastog kôda potrebnog za “otvaranje” sefa koji sadrži koordinate lokacije za sljedeći trag. Djeca su pomoću mobitela odredila pješačku rutu do konačnog traga. Nakon zabavne potrage, djeca su pronašla kutiju s koordinatama gdje se nalazi nestali učitelj, a to je bila njihova škola. Najzabavnije je bilo to što je učiteljica zapravo stvarno nestala, a djeca su pretraživala donju razinu zgrade u potrazi za učiteljicom. Njihov trud nagrađen je pronalaskom učiteljice koja je imala kutiju poslastica za učenike.
Grupa 7A: Napredne podatkovne vještine
U prvom smo susretu objasnili koncept senzora i kako se oni mogu koristiti u različite svrhe, npr. za mjerenje udaljenosti. Djeca su različitim metodama izračunavala istu udaljenost. Prva metoda bila je ručno brojanje koraka od jednog do drugog zida učionice te zatim množenje broja koraka s njihovom duljinom koraka. Zatim su učenici koristili brojač koraka u svojim mobitelima kako bi „prebrojali“ broj koraka i koristila procjenu udaljenosti na mobitelu. Treća metoda bila je korištenje brojača koraka u pametnom satu. Naposljetku, učenici su koristili toaletni papir za izračunavanje udaljenosti mjerenjem duljine jedne komada papira i množenjem s brojem papira potrebnih da se prijeđe udaljenost. Radionica je zaključena raspravom o razlikama u rezultatima primjenom ručnih metoda ili uređaja. Učenici su zaključili da je uređaje možda lijepo koristiti, ali su ručne metode pouzdanije.
U drugoj sesiji učenici su koristili alate za mjerenje udaljenosti pomoću aplikacija kao što je Google Maps. Učenici su trebali izmjeriti duljinu opsega svog školskog dvorišta. Morali su provjeriti ta mjerenja odlaskom van kako bi izmjerili istu rutu ručnim metodama (brojeći korake) ili snimanjem staze pomoću mobilnog uređaja (telefona ili pametnog sata). Snimljene staze su prikupljene i prikazane na ekranu. Učenici su zaključili da bi korištenje uređaja za snimanje tragova moglo biti zgodno za veće udaljenosti, ali opet smatraju da je ručno brojanje koraka točnije. Također su predložili da sljedeći put koristimo dugi metar.
